U listopadu, mjesecu darivatelja krvi, predstavljamo pojedince, grupe i organizacije koji čine dio velikog humanog lanca od darivatelja do bolesnika.
U mjesecu darivatelja krvi pokušavamo ljudima približiti tko su i kakvi su darivatelji krvi. Među njima, na listopadskoj akciji Kluba dobrovoljnih darivatelja krvi HEP-a u Splitu naišli smo na dvojicu braće koji su dosada darovali 152 doze krvi. Riječ je o braći Božidaru (55) i Ivici (51) Jovanoviću. Božidar je elektromonter, a Ivica elektroničar u HEP-u u Splitu.
Kako ste se uključili i postali darivatelji?
Božidar: I ne sjećam se točnog početka, sjećam se da se pojavila neka potreba, apel za krvi, u dva navrata s vremenskim odmakom darovao sam krv, a onda sam vidio da to nije nekakav bauk, ta igla, i tako se to nastavilo dalje.
Ivica: Ranije sam radio u Omišu i nisam bio darivatelj, ali otkad sam prešao u Split 1993. godine potaknut kolegama koji su darovali krv i sam sam se priključio tome.
Božidare, jeste li i Vi bili onaj koji je brata motivirao, a koji je dosada 72 puta dao krv?
Božidar: Možda jesam, stariji sam ipak. Stariji je uvijek uzor, jel’ da?! U obitelji još je i moja kćer darovala krv u nekoliko navrata.
Klub DDK HEP-a jedan je od aktivnijih Klubova u Splitu s dugom tradicijom djelovanja Kluba unutar organizacije HEP-a. Poznato je da su darivatelji krvi najzdraviji članovi društva i u tom smislu darivanje krvi je humani i humanitarni čin, ali i zdravstveni čin jer krv mogu dati zdravi ljudi. Darujete li krv samo u okviru organiziranih akcija Kluba DDK HEP-a?
Božidar: Darujem krv u organizaciji Kluba i to četiri puta godišnje, redovan sam u tome. Kad se uzme ovih 80 davanja krvi već se skupilo i blizu trideset godina mog darivanja krvi. Do sada, ni sam nisam bio svjestan da to toliko dugo traje. Ranije su akcije bile organizirane triput godišnje, ali zadnjih godina prate ovaj ciklus muškog davanja svako četiri mjeseca tako da se tome odazivam, pa se skupilo gotovo 30 godina darivanja krvi. Drago mi je da mogu pomoći drugome, iako fraza zvuči uobičajeno, tako je. Ako se čovjek osjeća zdrav, zašto ne?! Svako malo su neki apeli, čujemo ih po radiju, i redovno darujemo krv.
Ivica: Koliko ja vidim ova ekipa s kojom mi radimo, manje-više svi smo darivatelji. A oni koji odu u mirovinu ne mogu više darivati krv na akcijama Kluba, ali zato nastavljaju darovati krv na Zavodu za transfuzijsku medicinu, u svakom slučaju ne odustaju. Mislim da je to važno.
Kako ljudi reagiraju kad saznaju da ste darivatelj krvi?
Božidar: Ljudi među kojima se krećem znaju da sam dobrovoljni darivatelj krvi i da darujem krv redovito na akcijama. Ali kad su i sami involvirani u to da je njima ili nekome njihovom bližnjem potrebna krv obično spomenu da me se sjete u toj aktivnosti.
Ivica: Ja u svom društvu podijelim to da sam darivatelj. Meni je draga ta uloga i nastojim motivirati druge te pomoći kad god mogu.
Što Vama znači darivanje krvi? Zašto to radite?
Božidar: Nije mi to ni obveza ni teret, nego baš naprotiv – radost. Kad čovjek može pomoći drugome puno se bolje osjeća nego da njemu netko nešto pomaže.
Ivica: Moj motiv je iz humanosti, jednostavno da pomognem drugome.
Jeste li ikada imali problema ili teškoća nakon što ste dali krv?
Božidar: Ne, nikada nisam imao problema. Iako imam malo povišen tlak povremeno, nemam tegoba nakon darivanja.
Koja bi bila Vaša poruka zašto darovati krv?
Ivica: Moja poruka bi bila – možete pomoći nekome drugome a vas neće ništa koštati. Nije ništa strašno, ne boli, a može se pomoći nekome, spasiti život neki.
